Veliki fotografi: Tošo Dabac

[Dante]

(Ideja teme je uz fotke nabaciti natuknice o autoru)

Tošo Dabac (Nova Rača kraj Bjelovara, 18. svibnja 1907. - Zagreb, 9. svibnja 1970.), hrvatski fotograf, jedan od pokretača i glavnih predstavnika Zagrebačke škole fotografije. Krsno ime mu je Teodor Eugen Maria Dabac. Upisao je studij prava u Zagrebu, ali ga nije završio. (Wikipedia)

 

[Dante]

Nositelj je socijalnog smjera u fotografiji. Snima život ulice, prosjake, ljude iz naroda, sajmišta, procesije i putujuće cirkusante (ciklusi Bijeda i Život ulice, 1932.- 1935.) Slijede ciklusi portreta, folklora, životinja, arhitekture, krajolika i kulturnih spomenika na kojima radi do kraja života.

 

[Dante]

Ukupno je uslikao oko 200.000 fotografija, najviše u gradu Zagrebu. Imao je atelje u Ilici 17, u kojem je radio tridesetak godina. Oženio se opernom pjevačicom Julijom Grill 1937. godine. Sudjelovao je u Drugom svjetskom ratu na strani partizana od 1943. Umro je u autobusu za Gornji grad 9. svibnja 1970.

foto: Maturanti na Ilici oko 1960. Kužiš ti njih nekad.

 

[Dante]

Nastavljamo dalje

 

[Dante]

Bit će neki jutarnji sat sa nebodera. Koji je datum fotke ne znam. Gradnja nebodera je počela 1957. godine i trajala je godinu dana.

 

[Dante]

Tražeći fotke Toše Dabca za linkanje, naišao sam na ovaj citat Krleže o fotografiji. Malo se zaletio.

kako je fotografija nemoćna pred žalošću. Žalost se javlja kao boja, kao miris ili kao zvk, i zato se žalost ne da i ne može odraziti fotografskom lećom, jer osim optičkih pojava u sferi žalosti neobično je važan simultanitet boja, mirisa i zvukova, što rađa izvjesnim potištenim stanjem, često slanim kao suza, gorkim i grafički neostvarljivim, te je više miris nego zvuk, više boja nego oblik, više san nego stvarnost i više sjenka pojma nego grubo izgovorena riječ. Vi možete snimiti pedeset fotografskih snimaka jednog izvjesnog pogreba, a niti jedan ne će odraziti intenziteta što ga rađa miris pogasle voštanice, gnjila aroma leša pod srbreno-crnim baldahinom, ili odjek prve grude kad je grunula o dasku sanduka, kao posljednji pozdrav putniku na odlasku u nepovrat.

Miroslav Krleža (1926.) iz članka Tošo Dabac i kreativna fotografija

Dabac je počeo fotografirati 1925.