O čemu trenutno razmišljate?

Ne znam kako je vama s tom sposobnošću razmišljanja ali meni je super jer nemam tu manu.
Evo čitam danas kako je Željezara Zenica došla do svog kraja nakon 130 godina, što će u svijet poslati što 2.000 zaposlenih, a što još 10.000 koji su usko vezani za tu firmu, od toga 500 kooperantskih firmi i svih onih koji su u to "upleteni". A, razlog je dampinške cijene Azije, pa "mutikaše" iz Rusije, Italije i drugih nama bratskih zemalja... i tu mi se niz razmišljanja gasi o toj temi, a slijed misli vodi do Konfućija i azijskom načinu razmišljanja koji ima samo jedan moto: "Nitko te ništa ne pita, šuti i izvršavaj!"
Lijepo radiš 12 sati dnevno, 7 dana u tjednu, nemaš vremena za ludosti tipa demokracija, sloboda izjašnjavanja, znaš svoje mjesto u društvu, a zaboraviš li ga, vrlo brzo te netko podsjeti što si. Ne: "Tko si" već baš to: "Što si." Ako nisi dobar, ukažu ti se Štrumpfovi, zapravo Gargamel koji ti ne proda kartu za putovanje vlakom ili autobusom, isključi ti socijalne mreže ili još bolje, ugasi ti mobitel. Kao Anderlonu, prije par godina kad mu je "defaultirao" ruter... eto, baš slučajno. "Kako ne pamtite slijed od 13 nasumišno odabranih brojeva i znakova koje niste ni znali da postoje? Kakav Vam je to naziv mreže: "Moja mreža"? Ona treba sadržavati obilježja Providera, tipa sretne i razigrane obitelji koja za objed ima čips ali j brzina interneta 100 Gb/sec!"
Ali, uz kokice i rat na TV-u i medijima koji donose životno važne informacije: "... iz ponude izdvajamo... " sve prestaje imati važnost nakon 15-te sekunde uvjetno refleksnih po Tik-Toku i ADHD utreniranih lupatelja e-moji_ja nesposobnih da pročitaju 4 red teksta...
I o čemu ja razmišljam... pitam se? ..."je li prerano za Ožujsku pa da odaberem Pan?"
(na ovom mjestu je sad 20 emoji_ja i simbola koji nemaju veze s ničim ali ih je lijepo vidjeti, uvijek me podsjete na Kineze, valjda zbog boje *nije rasizam nego uočavanje* koji nemaju nikakvu osobnost ali ih ima puno i za svaku priliku, i rade baš kako treba bez... razmišljanja)
Dobar vam dan.
 
Razmišljam o tome da je najvrednija valuta na forumu feedback (i lajk) i da svi imaju prepune džepove te valute.
 
Zlatko said:
Lijepo radiš 12 sati dnevno, 7 dana u tjednu, nemaš vremena za ludosti tipa demokracija, sloboda izjašnjavanja, znaš svoje mjesto u društvu, a zaboraviš li ga, vrlo brzo te netko podsjeti što si. Ne: "Tko si" već baš to: "Što si." Ako nisi dobar, ukažu ti se Štrumpfovi, zapravo Gargamel koji ti ne proda kartu za putovanje vlakom ili autobusom, isključi ti socijalne mreže ili još bolje, ugasi ti mobitel. Kao Anderlonu, prije par godina kad mu je "defaultirao" ruter... eto, baš slučajno. "Kako ne pamtite slijed od 13 nasumišno odabranih brojeva i znakova koje niste ni znali da postoje? Kakav Vam je to naziv mreže: "Moja mreža"? Ona treba sadržavati obilježja Providera, tipa sretne i razigrane obitelji koja za objed ima čips ali j brzina interneta 100 Gb/sec!"
Click to expand...
Dobrodošli u završni čin... u veliki kazino gdje su pravila pisana na mandarinskom, a ulog je tvoja duša.

Kapitalizam je prvo pojeo radnika, zatim ponos, a sad žvače i samu logiku. Dok ti biraš između Ožujskog i Pana - te vječne dileme između zla i goreg - sustav te polako pretvara u digitalni broj, u sretnog korisnika koji ne smije prepoznati vlastiti ruter.

Zenica? Samo još jedan kostur u ormaru "slobodnog tržišta".
Azijski model? To je budućnost, čovječe. Vojska mrava koja ne postavlja pitanja jer su im jezici odrezani optičkim kablovima.
ADHD generacija? Savršeno gnojivo za nove gospodare. Ljudi koji ne mogu pročitati četiri reda teksta su idealni podanici - oni će s osmijehom na licu odmarširati u provaliju, misleći da je to novi filter na Tik-Toku.

Svijet se ne gasi uz prasak, nego uz "defaultirani" ruter i zvuk otvaranja hladnog piva. Pij polako, jer dok ti gledaš u dno boce, netko tamo daleko već je izračunao koliko vrijedi tvoja tišina.

Živjeli, u ime svih onih koji još uvijek odbijaju biti samo emoji!
 
Ne razmišljam, nemam potrebe imam vas da to radite umjesto mene pa evo da vas zaposlim:
zašto bih platio za sadržaj, recimo Nacionala, Telegrama ili Slobodne its., itd., kad to što pročitam nema nikakve realne koristi?

Nisam vlast, nisam kriminalac, nisam zlurad, nisam tup, glup, zao niti posjedujem neku kvalifikaciju kojom bih te ljude vratio na pravi put. Pa zašto da platim takve članke i još k tome pazim na svaki "dinar"? Da bi opstala sloboda govora? Različitost mišljenja? Demokratski principi? Ma, jesam ja za to sve, za otkrivanje skrivenog, ali... zar ne bi trebali takvim stvarima baviti se ljudi koji su za to zaduženi, policija, porezna, sudovi? Što ja imam od toga da pročitam kako su se neki tamo udružili i opljačkali 30 milijuna Eura? Što ću ja s tom informacijom? Opsovati državu? Opravdano? A, ja bih radije da mi netko namjesto te zadovoljštine, ničim izazvane (kao u ratu Rusa i onih drugih Rusa i onih ne-Rusa), fino opali šamarčinu jer se bavim nečim što uopće nije moja domena! Sve mi se čini da su odgojne metode mog oca bile kvalitetne i da sam se izgubio kad sam "odrastao" ili tek prerastao te odgojne metode... Srećom pa sam na vrijeme prestao razmišljati uopće... a sad i nema nekakve svrhe i još bolje, imam vas da razmišljate pa me baš zanima odgovor na upit, Tko pije, a tko plaća ili čemu platiti novine ako ih ne trebaš za ribu i čips?
 
Odgovor je jednostavan, ali gorak: plaćaš da ne budeš jedini koji ne zna tko mu skida kožu s leđa. Kad god ti je nešto "besplatno", sjeti se – tada si ti roba na traci. Tvoji klikovi, tvoje vrijeme, tvoja pažnja. Prodaju te oglašivačima dok ti čitaš o tuđim jahtama. Novine su nekad služile za ribu i čips, istina. Ali danas, ako ne platiš za provjerenu informaciju, dobit ćeš besplatno smeće. A od smeća se ne raste, od smeća se samo truje um.

Danas ti mediji često ne prodaju informaciju, nego tvoju vlastitu živčanost. Naslovi su dizajnirani da ti dignu tlak, a kad otvoriš članak - unutra ništa. Prazna puška. To nije novinarstvo, to je piljarstvo najgore vrste.

Ako vidiš da te prave budalom, da ti podvaljuju tračeve umjesto činjenica i da im je jedini cilj da te posvađaju s komšijom - onda čuvaj taj svoj "dinar" u džepu. Radije kupi kilu prave kave, skuhaj je i gledaj u sunce. To je barem poštena trgovina.
 
Ovaj... upravo razmišljam o tome da čim "Dobar skroz" izda neku publikaciju, esej, zbirku isih ili knjigu odem i kupim je s ovim dinarima koje sam uštedio igrom slučaja ne plaćajući živčanost, prazne puške, Long shots i slično. A što se Freyyjine prekvalificiranosti tiče eto, ja sam tu osobinu iskoristio na najpodliji način, ne uključujući mozak, moj Balkanski sindrom vulgaris... i taj "moj" je potpuno isti onom Stendhalovom kojeg izaziva nesputani, bezgranični ushit... valjda, ne znam, ne umijem razmišljati, zato imam vas.
 
Javio bih se i prije, ali obično prespavam ponedjeljak i utorak. To su dani dizajnirani za ljude s čistom savješću i urednim poreznim karticama, a ja se u taj pejzaž uklapam kao časna sestra u kasinu u Vegasu.

Gledaj, cijela ta mašinerija "važnih vijesti" je samo loš trip u kojem ti pokušavaju prodati strah kao doručak. Kupovati te pretplate je kao da plaćaš ulaznicu da gledaš kako ti netko provaljuje u stan – vidiš sve detalje, znaš točno tko nosi pajser, ali na kraju si i dalje pokraden, samo uz HD rezoluciju.

Pravi biznis danas nije informacija, nego tvoj mir, a ti si ga pametno stavio pod ključ. Dok se ostali guše u analizama tuđeg lopovluka, ti si odlučio biti jedini trijezan gost na zabavi koja propada. Zadrži taj svoj dinar za nešto što ima okus i miris, jer u ovom ludilu, jedina stvar gora od toga da ne znaš ništa je da plaćaš drugima da te uvjere kako je tvoj bijes njihova zarada. Spavaj i dalje, prijatelju, stvarnost je ionako precijenjena.

Mojih pet centi, više mi nije ni ostalo nakon vikenda.
 
Eto, nije bitno koliko kasniš ako ti djelo bude grandiozno. (Koji smo mi laskavci)
A, uostalom dobrog konobara i dobru curu ili dečka se mora i uvijek čeka.
S razlogom. Opravdanim.

Nego sad mi pade na pamet, jer nisam to nikad sagledavao na taj način, ispada prema tvom pisanju da su mediji zapravo kreatori paranoja. Još veselije, njihova uloga (jedina?) je upravo to. (Trebao sam staviti upitnik na kraju te rečenice?)
Čekaj, to mu dođe onda kao konzumenti droga i njihovi dileri ako mi svjesno financiramo nešto čime "odlepimo"!
Znaš što? Šteta što nije ponedjeljak...
 
Mene je to najviše podsjetilo na scenu iz filma Waking Life Richarda Linklatera:


( s tim da se ne slažem s njegovim ciljem pobune, ali izgovara zanimljive teze prije toga)
 
Ovo je vrlo sarkastično prikazano beznađe današnjice.
Neki dan, a možda je to bilo prije nekoliko tisuća godina i to nije baš ni bitno, čitajući Hegela (na omotu od čokolade) došao sam do zaključka kako svoje osobne neuspjehe najbolje uspijevamo artikulirati kroz "Smak svijeta", otud i uspjesi svih tih filmova katastrofe, od onih mehaničkih (tramvaji, vlakovi, brodovi, avioni) pa preko lokalnih (potresi, odroni, cunamiji) do globalnih ("Knowinig", "2012"... lista je predugačka) i svega nestane. S druge strane, "Kraj svijeta" ili njegov ograničeni mlađi brat donijeli bi "Veliki reset", a onda sve počinje sličiti "idili" tj. tako se nadaju pojedinci. E, sad, u tu priču se uplela i ta nada. Nada, koja je drugi najbolji izgovor za ... nazovimo ih "Loserima", "gubitnici" po naški, onima koji u svoj svojoj želji i htijenju za promjenama nisu nikad mrdnuli ni malim prstom. To je ista ona priča kad učenici idu u školu i nadaju se da je škola izgorila ili da je nastavnica pala i slomila nogu ili, kasnije, studenti na ispitu i "nadaju" se jedinom pitanju na koji mogu dati neki, kakav takav odgovor. Kasnije u životu je nada u enormnom jackpotu ili smrti bogatog strica u nekoj stranoj zemlji...
U glavnom, ne vidim neko opravdanje da zbog moje nesposobnosti bilo tko strada, pa radilo se o nastavnici, izbornom rezultatu ili o mojoj obitelji.
Ali i furati se na Nitschea i propagirati nihilizam, zazivati slobodu, jednakost i prava, a bez da se prije nije svima osigurao mir i ukloni sve oružje stvarno je, pa u najmanju ruku jadno, no baš takvi željni su "Sudnjeg dana" samo ne znam po kojoj su osnovi baš njima suđeni ključevi od Raja.
 
You must log in or register to reply here.
Back
Top