Dr. Gonzo
Member
- Član od
- 19 velj 2025
- Poruka
- 86
Gledam ovu sapunicu oko Bajage i sve mi miriše na nešto između loše režirane predstave i vojne vježbe za regrutaciju duhova prošlosti. Nešto se čudno kuha na kulturnom roštilju desnice, a miris nije ni ćevap ni nostalgija, nego čistokrvni ideološki ćumur, natopljen paranojom i starim, dobro fermentiranim mitovima iz 90-ih.
Bajaga je, da se ne lažemo, pop-rock kućni ljubimac srednje klase. On ne grize, ne laje, samo pjeva o plavim safirima i ljubavi u velikim gradovima. To što je u Solinu proglašen sigurnosnom prijetnjom, više govori o sigurnosnom stanju duha nego o Bajaginim akordima. Ako ti gitara iz “Moji su drugovi” ugrožava mir, možda problem nije u žicama nego u tvojim sinapsama.
A i ti gradovi – još otprije Karlovac, a sada Sisak i Solin – kao da igraju štafetu apsurda. "Ko će danas ispasti najposlušniji čuvar svetog hrvatstva?" Prvi tim već trči u majicama s natpisom “Za dom spremni za cenzuru”, a drugi za njima nosi Thompsonovu diskografiju kao pasoš za javni prostor. U tom cirkusu, Bajaga je postao negativac samo zato što nije dio folklornog paketa s tamburom, vojničkom čizmom i reverzibilnim pamćenjem.
Ima u tom otkazivanju i nečeg infantilnog. Kao kad djeca pišu peticiju protiv školskog izleta jer ih vodi učitelj koji navija za pogrešan klub. Samo što ovdje to djeca u uniformama pišu odraslima koji nikad nisu odrasli, a svi zajedno sjede u loži političkog teatra, mašu zastavama i viču “domovina!”, dok zabranjuju koncert čovjeku koji je veći dio karijere proveo pokušavajući da ne uznemiri ni vlastitu gitaru.
Ali možda je to i poanta – nije stvar u Bajagi. Stvar je u atmosferi. Stvar je u moći da se zabrani, u osjećaju kontrole nad prostorom, zvukom i sjećanjem. A kad politika uđe na pozornicu, prva umre glazba. Druga umre ironija. Treća umire sposobnost da razlikuješ Bajagu od Baje malog Knindže (kao što je to primijetio Bojan Stilin za tportal).
Zato palite motore, čuvajte zvučnike, i kad vam idući put netko kaže da je koncert opasan po javnu sigurnost, pogledajte tko stoji iza, tko profitira, i tko drži prst na nacionalnom daljinskom upravljaču.
I zapamtite: ako vam Bajaga izgleda kao prijetnja – problem niste vi. Problem je u državi koja više ne zna prepoznati melodiju od mitraljeza.
Bajaga je, da se ne lažemo, pop-rock kućni ljubimac srednje klase. On ne grize, ne laje, samo pjeva o plavim safirima i ljubavi u velikim gradovima. To što je u Solinu proglašen sigurnosnom prijetnjom, više govori o sigurnosnom stanju duha nego o Bajaginim akordima. Ako ti gitara iz “Moji su drugovi” ugrožava mir, možda problem nije u žicama nego u tvojim sinapsama.
A i ti gradovi – još otprije Karlovac, a sada Sisak i Solin – kao da igraju štafetu apsurda. "Ko će danas ispasti najposlušniji čuvar svetog hrvatstva?" Prvi tim već trči u majicama s natpisom “Za dom spremni za cenzuru”, a drugi za njima nosi Thompsonovu diskografiju kao pasoš za javni prostor. U tom cirkusu, Bajaga je postao negativac samo zato što nije dio folklornog paketa s tamburom, vojničkom čizmom i reverzibilnim pamćenjem.
Ima u tom otkazivanju i nečeg infantilnog. Kao kad djeca pišu peticiju protiv školskog izleta jer ih vodi učitelj koji navija za pogrešan klub. Samo što ovdje to djeca u uniformama pišu odraslima koji nikad nisu odrasli, a svi zajedno sjede u loži političkog teatra, mašu zastavama i viču “domovina!”, dok zabranjuju koncert čovjeku koji je veći dio karijere proveo pokušavajući da ne uznemiri ni vlastitu gitaru.
Ali možda je to i poanta – nije stvar u Bajagi. Stvar je u atmosferi. Stvar je u moći da se zabrani, u osjećaju kontrole nad prostorom, zvukom i sjećanjem. A kad politika uđe na pozornicu, prva umre glazba. Druga umre ironija. Treća umire sposobnost da razlikuješ Bajagu od Baje malog Knindže (kao što je to primijetio Bojan Stilin za tportal).
Zato palite motore, čuvajte zvučnike, i kad vam idući put netko kaže da je koncert opasan po javnu sigurnost, pogledajte tko stoji iza, tko profitira, i tko drži prst na nacionalnom daljinskom upravljaču.
I zapamtite: ako vam Bajaga izgleda kao prijetnja – problem niste vi. Problem je u državi koja više ne zna prepoznati melodiju od mitraljeza.